Fra Pavo Maslac

HRVATSKI KATOLICI U AMERICI

Povijest hrvatskog katolickog naroda u Sjedinjenim drzavama nije sluzbeno dokumentirana. Glavni izvori za ovaj rad su pojedinacne povijesti nekih hrvatskih katolickih zupa u istocnim, srednje-zapadnim i zapadnim drzavama, te povijesna izvjesca razlicitih hrvatskih organizacija, ponajvecma mjesnih ogranaka Hrvatske katolicke zajednice, bratskog dobrovoljnog osiguravajuceg drustva, utemeljenog 1921. Rad koji slijedi zeli biti kratki sazetak ili pregled hrvatskih katolickih zajednica u Americi.

Hrvatsko iseljavanje u Ameriku

Vrlo je tesko ustanoviti kada je prvi Hrvat katolik dosao na americki kontinent. Neki pisani dokumenti potvrdjuju da su prvi pojedinci ili male grupe Hrvata katolika (uglavnom morrnari iz dalmatinskih primorskih oblasti) pristali na ovaj kontinent prije dvije ili tri stotine godina. Medutim u kasnim 1890-tim i ranim 1900-tim mnogi Hrvati, vecinom rimo-katolici, poceli su se iseljavati u Sjedinjene drzave. Mnogi su bili ekonomski useljenici, dok su se drugi izjasnnjavali politickim izbjeglicama. Kao i drugi useljenici iz tog razdoblja, i oni su trazili zaposlenje gdje god su mogli naci posao. Mnogi od njih, uglavnom neozenjeni mladi muskarci, ali cesto i ozenjeni muskarci sa ili bez svojih obitelji, naseljavali su se u malim gradicima kao rudari u rudnicima uglja, ili u velikim gradovima kao radnici u zeljezarama. Za relativno kratko vrijeme mogli ste pronaci Hrvate posvuda diljem Amerike od New Yorka do Californije, od New Orleansa do Minneapolisa-Sv. Pavla.

Novi val hrvatskih katolickih useljenika zapoceo je pristizati nakon Drugoga svjetskog rata. To su uglavnom bili politicki izbjeglice, ukljucujuci i sirocad ciji su roditelji bili ubijeni za vrijeme rata, pojedince i obitelji koji su bjezali od komunistickog jugoslavenskog rezima. Vecina ovih Hrvata naselila se u vec postojecim hrvatskim kolonijama, cesto medju rodbinom i prijateljima.

Hrvatski svecenici i drugi profesionalni djelatnici medu hrvatskim useljenicima pretpostavljali su da ce to biti i kraj hrvatskog useljavanja. Medjutim, pocev od 1965., Amerika je dozivjela novu plimu Hrvata, od kojih su neki bili politicki izbjeglice, dok su vecinu cinile mlade obitelji u potrazi za ekonomskom sigurnoscu i nepretkom, sto je bilo nemoguce pronaci u Jugoslaviji. Pridoslice u 1960-tim i u slijedecim desetljecima uglavnom su se nastanili u vecim gradovima. Ti su useljenici bili bolje obrazovani i liberalniji nego njihovi prethodnici u Americi, ali je na njih bio utjecao i novi europski zivotni standard. Bili su ogorceni protivnici komunisticke ideologije koja im je bila nametnuta u totalitarnoj jugoslavenskoj drzavi. Trazili su "dobar zivot" - pristojan posao, dobro obrazovanje za svoju djecu, dobar stan i probitke, mogucnost izrazavanja svojih politickih stavova u demokratskoj Americi, te slobodu zivljenja svojih duboko ukorijenjenih religioznih uvjerenja. Postupno se taj novi val useljenika prikljucivao hrvatskim katolickim zupama i organizacijama, te su uskoro postali suvremeni nositelji hrvatske katolicke kulture i tradicije u Sjedinjenim drzavama. Nakon toga se samo mali brj hrvatskih katolika nastavio iseljavati, a najvise je bilo onih koji su vec imali dobrostojecu rodbinu u Americi.

Hrvatski svecenici i zupe

Tek mali broj hrvatskih svecenika, uglavnom svjetovnih, stigao je s najranijim useljenicima pred kraj 19. stoljeca. Oni su bili pravi misioari. Putovali su od mjesta do mjesta gdje se god bio nastanio njihov narod, drzali zupne misije te organizirali religiozna, kulturna i dobrovoljna drustva. Cesto je jedino svecenik bio skolovani clan hrvatske kolonije te je vec zbog toga morao preuzeti vodecu ulogu. Stovise, oni su medu prvima dobro naucili engleski te su cesto sluzili kao prevoditelji i tumaci. Njihova je pak glavna odgovornost bilo osnivanje hrvatskih katolickih zupa u gradskim sredistima sa znatnijom hrvatskom populacijom. Tako su pocetkom ovog stoljeca nastale hrvatske crkve u Pittsburghu i Steeltonu (Pennsylvania), New Yorku, Chicagu i u drugim gradovima. Najstarija crka je Crkva sv. Nikole u Pittsburghu, osnovana 1894. Nekolicina drugih izgradjena je u ranim 1900-tim.

U razdoblju 1910-1940 vise hrvatskih svecenika doslo je u SAD da bi djelovali medju svojim narodom, uglavnom mladji ljudi i redovnicki svecenici, pocev od 1912 pa sve do 1940. Mnogi su od njih bili franjevci iz razlicitih hrvatskih provincija, vecinom braca Hercegovacke provincije iz Mostara.

Prilican broj hrvatskih svecenika, svjetovnih i redovnickih, dosao je u SAD nakon Drugoga svjetskog rata. Kako su hrvatske useljenicke zajednice rasle i sirile se, trebalo je osnivati nove zupe. Tako je zivot i useljenickih svecenika, kao uostalom i njihova naroda, bivao vise usmjeren na zupu i postao je puno stabilniji.

Nakon 1960-tih u SAD je stizao jedan novi val mladjih hrvatskih svecenika, koji su stajali pod utjecajem Drugoga vatikanskog koncila i europske pastoralne teologije sto je uslijedila nakon njega. Oni su izradili nove i vizionarske programe, ukljucujuci radio-programe na hrvatskom jeziku, te su cesto razlicitim raligioznim i etnickim aktivnostima premoscivali jaz izmedu Hrvata i drugih katolika u svojim biskupijama.

Mnogo se ucinilo za hrvatske useljenike u SAD kroz ovih proslih sto godina, sto se najbolje ocituje u broju hrvatskih katolickih zupa, te socijalnih,kulturnih, atletskih i religioznih organizacija koje su osnivane od jedne do druge obale. Jedna od najvecih organizacija je Hrvatska katolicka zajednica (CCU) SAD-a i Kanade, utemeljena 1921., sa sjedistem u Hobartu (Gary) u Indijani (bratsko dobrovoljno drustvo). Medju iseljenicima su je sirili hrvatski svecenici. Danas CCU ima ogranke u mnogim (americkim) drzavama kao i diljem Kanade. Zasnovana na religioznim principima i bratskom sustavu, Hrvatska katolicka zajednica - kroz svoje dobrovoljne, karitativne, obrazovne, religiozne, sportske i domoljubne programe i djelatnosti - sluzi mnogobrojnim potrebama svojih clanova i hrvatskog naroda u SAD-u i Kanadi.

Sadasnje stanje Hrvata katolika u Sjedinjenim drzavama

Kako je nemoguce donijeti potpuno tocne brojke, mozemo reci da hrvatskih katolika u SAD-u - i onih rodjenih u Hrvatskoj i onih rodjenih u SAD-u od hrvatskih roditelja ili predaka - koji imaju izravan kontakt s Crkvom, ima otprilike od 250.000 do 300.000. Prema americkom Statistickom uredu (1990.) bilo je 544.270 hrvatskih Amerikanaca koji su izjavili da su hrvatskog podrijetla ili da su rodjeni u Hrvatskoj. Osim toga, mnogi su se hrvatski Amerikanci izjasnili kao J ugoslaveni, Slaveni, Dalmatinci, Bosanci, Austrijanci ili Austro-ugari. Racunajuci medjutim prema nekim drugim izvorima, u SAD-u zivi oko 3 milijuna Hrvata-Amerikanaca.

Isto je tako tesko u ovom radu napraviti posebnu studiju o pastoralnom djelovanju koje je postojalo i sada se nastavlja medju Hrvatima katolicima u Americi. Sljedece je samo kratki sazetak s nekoliko opcih naznaka.

Sada u Sjedinjenim drzavama djeluju sljedece religiozne zajednice medju Hrvatima katolicima, s tim da je vecina svecenika rodjena u Hrvatskoj. Hrvatsku franjevacku kustodiju Svete Obitelji, sa sjedistem u Chicagu, utemeljili su franjevci (OFM) 1926. godine. Sada ima 37 svecenika. Ranih 1940-tih fratri su osnovali Hrvatsku franjevacku tiskaru u cikaskom samostanu te poceli tiskati i izdavati tjednik hrvatsku Danicu te mjesecni Hrvatski katolicki glasnik. U franjevackom godisnjem Kalendaru citatelji u SAD-u i drugdje mogli su citati izvrsne clanke hrvatski svecenika i laika intelektualaca, kao i druge korisne obavijesti.

Jos prije nego je 1926. sluzbeno ustanovljena kustodija hrvatski franjevci putovali su diljem Sjedinjenih drzava utemeljujuci hrvatske zupe i sluzeci na njima te odrzavajuci religiozni i nacionalni osjecaj svoga naroda zivim. Danas franjevi Hrvatske kustodije sluze u zupama u Milwaukeeju i West Allisu (Wisconsin), u St. Louisu, New York Cityju, Detroitu, Chicagu (dvije zupe) te u Bethlehemu i Sharonu (Pennsylvania), kao i na sedam zupa u Kanadi sluzeci tisucama hrvatskih useljenika u Kanadi. Ova je zajednica ucinila vrlo mnogo za duhovnu i materijalnu dobrobit hrvatskih useljenika kroz proteklih 75 godina.

Druge hrvatske religiozne zajednice svecenika koji sluze medju hrvatskim useljenicima u Americi ukljucuju dominikance, koji popunjavaju dvije hrvatske zupe u Chicagu. Franjevci konventualci sluze zupe u Garyju (Indiana), i u Lackawanni (New York). Franjevci trecoredci sluze zupe u okolici Pittsburgha te u Washingtonu, D.C. Osim toga, franjevci (OFM) iz splitske Dalmatinske provincije sluze zupe u Californiji i Kanadi.

Nekoliko svjetovnih svecenika iz razlicitih hrvatskih biskupija sluze duhovnim i kulturnim potrebama americkih Hrvata. Osnovali su i nekoliko zupa. Trenutno djeluju u New Yorku, New Jerseyju, Celevelandu i na nekim mjestima u Ohiou, Floridi, te u Los Angelosu i San Pedru u Californiji. Nekoliko svecenika hrvatskog podrijetla zaredjeni su za biskupijske svecenike diljem Sjedinjenih drzava.

Uz muske redovnicke zajednice medju hrvatskim useljenicima, od pocetka stoljeca pa sve do danas, djeluju i razlicite hrvatske zenski redovnicke zajednice. Njihov je rad najuocljiviji u razlicitim zupnim skolama (neke su sada vec zatvorene) koje su osnovali Hrvati. Medju tim redovnicama djeluju sestre Predragocjene Krvi Kristove, cije je sjediste u ovom stoljecu najvise bilo u Columbiji (Pennsylvania); Kceri bozanskog milosrdja u Akronu (Ohio); Skolske sestre sv. Franje Krista Kralja sa sjedistem u Lemontu (Illinois); sestre dominikanke u Chicagu te franjevke u San Hoseu (California). Neke sestre rodjene u Hrvatskoj kao i one hrvatskog podrijetla rodjene u Americi sluzile su kao direktorice i uciteljice u raznim hrvatskim zupnim skolama, a zadnjih godina rade s mladjim zupljanima drzeci im satove vjeronauka te hrvatskog jezika i kulture. Kao i kod drugih etnickih zajednica u SAD-u ne moze se nikako zaobici uloga sestara uciteljica medju Hrvatima.

Zakljucak

Hrvatki rimo-katolici u Americi cine vitalni dio americke Katolicke crkve. To je u velikoj mjeri zasluga pionirskih i kasnijih napora njihovih svecenika i casnih sestara, cije je zivo svjedocenje omogucavalo hrvatskoj useljenickoj zajednici te njihovoj djeci i unucima rodjenima u Americi da ostanu vjerni svojim katolickim i hrvatskim korijenima. Oslobodjenjem Hrvatske (1990.) te nakon uspostave samostalne i demokratske drzave, treba ocekivati da ce se hrvatsko iseljavanje u SAD nastaviti smanjivati.