Predavanje
                        
      Nakon pet minuta predavanja u inilo joj se da plovi na paucinastom
oblaku. Trnci su joj silazili niz hrptenjacu i polagano bockali srediste bica.
"Pa koji ti je vrag", rekla si je. No pitanje je bilo bespredmetno. U pet
minuta, Dr. Tamara Fijan, mlada asistentica sociologije "zacopala" se
preko nosa u bodrog gospodina pedesetih godina, sirokih ramena i cvrste
sije. Dr. Michael - Miso - Vidra dosao je na godinu dana na Hrvatske
studije na poziv "Instituta". Ovo je bilo njegovo nastupno predavanje.
Privuklo je mnogo clanova nastavnicke kaste.
     Za Tamaru se govorilo, s pravom, da je najljepsi nastavnik na
Filozofiji. Duge tamne kose i savrseno gradena, Tamara je imala na pretek
ugodnog muskog drustva. "Pa nisi smrdljiva brucosica", ukori samu sebe.
Prebaci lijevu nogu preko desne, pa desnu preko lijeve. No nista nije
pomagalo. Vrag se usuljao u nju i nije joj dao mira.
     "... mi moramo shvatiti da gdje sam ja tamo je Hrvatska, ne u
imperijalistickom, ekspanzionistickom smislu nasih istocnih susjeda, vec
u moralnom, duhovnom i intelektualnom smislu. Hrvate ne treba
reklamno 'vracati' u domovinu, ali svi mi mormao znati da gdje god bili,
dio smo isto tijela, Hrvatske bez granica, i da svi zajedno radimo na
dobrobiti sviju nas, jednog hrvatskog naroda i jedne opce Hrvatske...".
     Kad je nakon cetrdesetak minuta Dr. Vidra pozvao slusatelje da
postave pitanja, Tamarina je ruka poletjela u vis: "Da li cete odrzati jos
ovakvih predavanja"? "Da, da, da...jos", uz plijesak zaori dvoranom.
Celicno plave oci Dr. Vidre uhvatile su poput radara barsunaste tamne oci
Dr. Fijan. Nije ni shvatila kako se odjednom nasla uz katedru, u ugodnom
razgvoru s uvazenim gostom, niti sat kasnije u "Korculi" dijeleci zubaca s
gradele s Dr. Vidrom.
     - Ovo nase ugodno druzenje ce se nastaviti, zar ne - rekao je na kraju
rucka.
     - Svakako!
     Dr. Vidra je bio beskrajno sarmantan i galantan, ali i odlucan i ugodno
agresivan. Za desetak dana postali su ljubavnici. Tamara se zastalno
preselila na onaj paucinasti oblak. To jest, barem za dva semestra. Dr.
Vidra je nosio vjencani prsten.

     - Vrazji Vidra, uhvatio Tamaru Fijan - rekao je Vlado Zavrski
pijuckajuci pivo u polumraku bara "Obrtnickog doma" u drustvu Dr. Igora
Lutala, ravnatelja "Instituta".
     - Vrazji Vidra... - Lutala kao da je nesto mucilo. - Vlado, ti si psiholog
bas kao i ja. Pomozi mi,  nesto ne razumijem... Upoznao sam Vidru u
Americi. Rijecit, inteligentan, vrhunski predavac.  No dojmio me se kao
vrlo privrzen obiteljski covjek - ima lijepu zenu svojih godina - a takoder
nekako smiren, duboko koncentriran. Ovdasnji nastupi su mu sjajni, vrlo
smo zadovoljni, no nisu isti...
     - Mozda ga je nadahnula Hrvatska.
     - Mozda. Ipak, Vlado, tvoja djevojka radi na MUP-u. Zivimo u cudnom
dijelu svijeta. Bi li te mogao zamoliti da je u moje ime malo konzultiras.

     Na vratima se ugodno smijesila dosta visoka, sasvim zgodna zena
Tamarinih godina: - Oprostite na smetnji, Dr. Fijan. Ja sam Magdalena
Pavic, pomocnica Glavnog inspektora MUP-a. Da li bih mogla s Vama
izmijeniti nekoliko rijeci?
     Pomalo zbunjena, Tamara kimne glavom. Magdalena odlozi torbu za
spise na Tamarin radni stol i istegne se u naslonjac: - Vi ste stvorili blisko
prijateljstvo s Dr. Vidrom. Ne brinite, privatni zivot gradana uopce nas ne
zanima. No postoje naznake da je nekima - Magdalena pokaze palcem
preko ramena, prema istoku - Vidra na zubu. Zivimo u cudnom dijelu
svijeta, naucili smo da budemo podozrivi.  Stranci nisu dovoljno oprezni i
podozrivi. Da li ste mozda primijetili...
     Ne, Tamara nije primijetila nista sumnjiva. No, da, svakako, pripaziti
ce i dojaviti. Magdalena ustane. Baci pogled na stol. - Vidim da citate
Philipa Cohena.
    - Da. Serbia's Secret War (Tajni rat Srbije). Posudila sam je od... Dr.
Vidre.
    Magdalena strpa u torbu notes i pregrst papira, zatvori je i zahvali se.
Ostavsi sama, Tamara pride prozoru i baci pogled u mrak. Da li netko u
toj kmici bdije nad Misom i njom, i sprema im neko zlo? Nekako, nije u
to mogla povjerovati.
    Na vratima ponovo zazvoni. Ispircavajuci se, Magdalena je Tamari
pruzala Cohenovu knjigu. - U kolima sam otvorila torbu i primjetila da
sam zabunom u nju strpala Vasu knjigu. Ne ljutite se, nadam se...?

    - Dakle ovako - rece Inspektor Jozo Barisic i baci pregrst papira na stol
pred Dr. Lutala. - Mihajlo Vidra je otisao u SAD 1970. Desetak godina
ranije, kad mu je bilo 16, uzeli su mu otiske prstiju za licnu kartu. Ti
otisci se ne slazu s onima na Cohenovoj knjizi, a ti su pak isti kao oni na
Vidrinom radnom stolu.
    - Vidra nije Vidra?
    - Ne bas sasvim. Mihajlo je 1979 u Ameriku doveo svog brata,
Stjepana, Stefa. Miso je vec bio uvazeni profesor na University of
Chicago. Pomogao je bratu, i ovaj je postao uspjesni biznismen. Vlasnik
je tvrtke za iznajmljivanje i preprodaju gradevinskih strojeva i materijala.
Nismo morali traziti Stefove papke, jer smo znali da su isti kao oni na
Cohenovoj knjizi.  Miso i Stef rodeni su istog dana. Oni su blizanci.
    - Ali...
    Inspektor Barisic slegne svojim sirokim ramenima: - Ne znam. Svi kazu
da su mu predavanja prvoklasna. Na Vama je da odlucite. Mi ga mozemo
globiti za ilegalni ulazak u zemlju s tudom putovnicom i deportirati ga.
    Dr. Lutalo obori pogled: - Nemojte, ako ne morate. Pokusati cu to sam
srediti.
    
    - Jedini koji zna je Dr. Lutalo. I, sad, naravno i ti - rekao je dok je ne
bez tjeskobe promatrao Tamaru s onu stranu niskog stolica u sumraku
njezinog stana. Titravi sjaj kose, mutna bjelokost lica, polagano dizanje i
spustanje grudi. Onda se sav taj predivni sklad pokrenuo, Tamara je ustala
i odlucno mu pristupila. I Stef Vidra je ustao. Stavila mu je ruke na
ramena:
    - Tko si da si, ti si moj... jedini...
    - Kao sto sam objasnio Igoru, Miso je tjedan dana prije puta dobio
basnoslovnu ponudu za knjigu - lova i prestiz. Rok: 1 sijecnja. Miso je
uzasno zelio doci u Hrvatsku, no radilo se o ponudi koja se nije mogla
odbiti. I tada mi je rekao: "Stef, uzmi cetiri mjeseca dopusta, i onako u
tvrtci sve vodi kompjutor, mogu bez tebe, odi u Hrvatsku, odrzi ona
predavanja umjesto mene, a ja cu uskociti drugi semstar. Evo ti moje
biljeske i nacrti predavanja. Nase su pameti identicne". Sto je sasvim
tocno. Tek Miso koristi svoju za znanost i knjizevnost, a ja moju za biznis.
Takvi smo se rodili. No da se zainatimo, ja bih mogao pisati knjige, a
Miso preprodavati mjesalice - i bili bi jednako uspjesni.
     - Tvom nastupu u Zagrebu zaista nista ne nedostaje...
     Osjeti vlagu na obrazu. Tamara je tiho plakala. - Samo, samo... to znaci
da ces otici oko Bozica, kuci u Ameriku, i nikad se neces vratiti. Drugi
semestar ce ovdje biti "Miso".
     - Da - rece Vidra - i to je tocno - i nije.
     Skine s prstenjaka vjencani prsten i spusti ga u nikad ne koristenu
pepeljaru:
     - Miso je fizicki isti kao ja, pamet nam je ista, no ipak nismo isti. Miso
je privrzeni obiteljski covjek. On i Edith jako su sretni. Miso ne ispusta...
one moje signale. A ja sam "single". Moja je tvrtka nedavno uglavila
ugovor s Bechtelom za dobavku nekih materijala i strojeva za gradenje
autoputa Bregana - Zagreb. I meni se dolazi u Hrvatsku. Razmisljao sam
ne bi li mi mozda ucena mlada dama dozvolila, kad se sve ovo slegne, da
kupim jos jedan prsten...